O nama


Sara
Alen

Kontakt

2006

SVJETSKO PRVENSTVO SPASILAČKIH PASA
28/06 - 02/07/2005

Na Svjetskom prvenstvu u radu spasilačkih pasa Sara i Cap postali su Svjetski prvaci. Osim njih ekipu KOSSP-a "Zagreb" sačinjavali su: Tanja Janeš i hrvatska ovčarka Miška Certisa, Tibor Lugar i zlatni retriver Mav, Mirela Bosnar i graničarska kolica Mawlch Gunna te voditeljica ekipe Ana Viller. Evo kako je Sara to doživjela:

"U francuskom mjestašcu La Grande Motte održalo se 11. Svjetsko prvenstvo spasilačkih pasa pod pokroviteljstvom IRO-a (Internationale Rettungshunde Organisation). Na natjecanje je bilo prijavljeno stotinjak pasa iz 30 organizacija, iz čak 15 zemalja (Austrija, Italija, Švedska, Njemačka, Japan, Nizozemska, Belgija, Francuska...). 47 pasa se natjecalo po programu traženja u prirodi, a ostali su tražili "unesrećene" u ruševini.
Cap i ja smo zajedno s još troje kolega iz KOSSP-a "Zagreb" po prvi put predstavljali Hrvatsku na Svjetskom spasilačkom prvenstvu.

Zlatna ekipa

Pripreme za Svjetsko prvenstvo počele su već u svibnju. Cap je imao pojačane treninge traženja, poslušnosti i prepreka, a napravljeni su i planovi za povećanje fizičke kondicije. No, pet tjedana prije natjecanja Cap je vjerojatno uslijed preforsiranja (ili ozlijede prilikom trčanja po vrlo strmom terenu) na trodnevnom spasilačkom taboru (na kojem sam sudjelovala kao instruktor) počeo ozbiljno šepati na stražnju lijevu nogu :-(. Sve pripreme su prestale, kondicijski treninzi nisu dolazili u obzir. Bojala sam se da se Cap neće oporaviti do Svjetskog prvenstva.
No, mirovanje je srećom rezultiralo oporavkom i odlučeno je da Cap i ja idemo u Francusku. Vježbe poslušnosti i prepreka definitivno ćemo moći odraditi, a traženje ce biti kako Bog da.

Opoziv

U utorak su se izvlačili startni brojevi. Izvukla sam poslušnost u srijedu oko 7.30, traženje u četvrtak oko 19.30, a prepreke u petak oko 11 sati.
La Grande Motte je mjesto na samoj mediteranskoj obali i temperature su stalno prelazile 30°C. Uvjeti su bili vrlo, vrlo teški za pse te sam stoga bila presretna da ćemo traženje imati u ranim večernjim satima. Zbog velikih vrućina organizator je odlučio da nitko neće raditi između 11.30 i 16 sati.
Prvi dan trebali smo odraditi vježbe poslušnost. Tu je uslijedilo moje najvece razočaranje. Cap je zbog pucnja izgubio koncentraciju na hodanju uz nogu nekih 20-30 m, a također vježbu slanja naprijed (koju inače radi tako da gledateljstvo ostaje bez daha) je napravio s velikim otklonom u desnu stranu. Dobili smo 42 boda. Sudac je vrlo korektno sudio i svi bodovi su skinuti s razlogom. Znala sam da Cap i ja to možemo izvesti puno bolje te me niti sučeva pohvala za Capov vrlo motiviran rad nije uspjela utješiti.

Hodanje uz nogu

Sutradan je na redu bio najnapetiji dio natjecanja - traženje. Činjenicu da bi Cap teoretski mogao početi šepati, odlučila sam ignorirati, jer pomisao na to nije imala nikakve konstruktivne koristi. Svu svoju energiju upotrijebila sam na to da pokušam svesti negativne učinke vrlo visoke temperature na minimum. Tako je Cap 3 sata prije traženja dobio trećinu svog obroka s 3 puta više vode nego hrane. Visoko masna hrana i velike količine vode trebale su mu tijelo opskrbiti potrebnom tekućinom. Prijateljica Tanja je Capu pripremila vodu pomiješanu s mačjom konzervom. Zbog finog okusa tu vodu Cap nikad nije odbijao piti pa sam mu ju ponudila još prije samog traženja. Iz ruksaka sam izbacila sve stvari kako bi unutra stalo 5 boca tj. ukupno 10 l vode. Prije nego nas je voditeljica traženja pozvala, Capa smo dobro zalili hladnom vodom. Spremni i puni iščekivanja, krenuli smo k sucu.

Sara sa sucem prije početka traženja

Prvo je Cap morao oblajavati tzv. nultog markiranta. To je osoba koja je u psećem vidokrugu i pas samo treba do nje odjuriti i pokazati kojim intenzitetom laje te da neće osobu ozlijediti ili sl. Na toj vježbi dobili smo sve bodove. Zatim nas je sudac odveo do područja pretraživanja. Područje je bilo dimenzija 100 x 300 m. Vodič se smio kretati po samoj sredini područja, a pas je trebao pretraživati lijevu i desnu stranu od središnjeg puta. Područje je imalo pješčanu podlogu (pijesak je bio vruć) i u njegovom početnom dijelu vegetacija su bili tek poneki borovi. U stražnjem dijelu područje se širilo na obje strane, a pijesak su prekrivale visoke šikare i brojno raslinje. Cap je čitavo vrijeme trčao u punom galopu i cijelim srcem pretraživao. Kamo sam mu pokazala on je jurio. Nalazio je jednog po jednog markiranta. Svaki put je ustrajno lajao dok Sara i sudac ne bi dotrčali i provjerili njegov nalazak. Da je sve umorniji vidjelo se jedino po tome što je od zadihanosti i vručine njegov lavež bio malo isprekidaniji i ne tako "luđački" kao na početku. Capu sam često davala vode za vrijeme traženja. Znala sam da ima dosta vremena i da je glavno da Capa pošteno ohladim i rehidriram. Kad god bih Capa primila da ga ponovo pošaljem u nekom smjeru, on je u jednakom zanosu kao i na početku odjurio i nestao u šikari, drveću ili visokoj travi. Nakon što smo za manje od 20 minuta našli četvrtog markiranta pao mi je kamen sa srca, jer sam znala da smo plasirani (zbog vrućina kriteriji su smanjeni pa je i nalazak 4 markiranata od 5 bio dovoljan za plasman). Međutim kako smo imali još preko 10 minuta, budila se nada da ćemo ih sve naći. I našli smo!! Cap je vjerojatno zadnjim snagama otrčao u najudaljeniji dio područja, nestao je na nekoliko minuta te se lavežom javio da je i zadnja osoba nađena. Veselju nije bilo kraja :-). Cijela je hrvatska ekipa je klicala i plakala, nepoznati ljudi grlili su nas i čestitali nam. Sudac je bio iskreno oduševljen. Dobili smo 192/200 bodova. Visoki bodovi dobiveni su osim za temeljit i korektan rad i pretraživanje i zato što je Cap vidljivo dao 100% sebe te zato što je pokazao da istinski uživa u radu sa mnom. Kad je trebalo otići do auta, potpuno dehidrirani i vidno iscrpljeni Cap se jedva ustao. Zadnje noge su mu klecale od napora. Kolega Tibor iz Kluba ga je uzeo u naručje i brzo smo ga stavili u klimatizirani auto te ga odvezli pod slavinu da ga dobro ohladimo. Veterinarka nas je upozorila da je stanje ozbiljno jer mu se temperatura, zbog nemogućnosti dostatnog hladenja preko šapa i dahtanja, popela na 41°C. Nakon 10 minuta stalnog zalijevanja hladnom vodom temperatura je pala na normalnih 39°C. Ono što je zapanjujuće je da bi Cap da je trebalo, tražio i 6. i 7. i 8... markiranta. On svoj umor nije pokazao, sve dok sve nije bilo gotovo. Cap je pas koji bi zaista dao svoj život za mene i za posao koji nas dvoje trebamo obaviti. Capovo povišenje tjelesne temperature koje se dogodilo na ovom prvenstvu nije bilo tako opasno, kako je možda izgledalo onome tko ne poznaje Capa ili prave bordere općenito. Cap ponekad slično izgleda i nakon podužeg treninga s ovcama. No, pitanje koje se postavlja je: da li bi on stao i da stvarno ne može više?
U petak je još trebalo odraditi prepreke. S obzirom da je Cap pravi agility pas, najveći nam problem u ovoj disciplini predstavlja zaustavljanje ispred i iza prepreke. Cap bi to naime najradije izveo sve u kontinuitetu pa je tako nakon preskočenog dalja skoro otišao direktno u tunel, a na pomičnom mostu se nije zaustavio na prvoj polovici prepreke već se odšetao skoro do samog kraja... Sve u svemu dobili smo 43/50 bodova. Zbog prekinutih priprema zbog ozlijede nisam uspjela izraditi prepreke kako sam željela pa su stoga i očekivanja bila u skladu s ostvarenim bodovima.

Cap savladava ljestve

U subotu se još čekalo da nekoliko pasa završi traženje pa da konačno znamo koje smo ukupno mjesto osvojili. Znali smo da nam se postolje smiješi. Nitko nije imao toliko bodova. Kolegica Tanja iz Kluba sa hrvatskom ovčarkom Miškom bila je na drugom mjestu. U subotu se odvijala još jedna prava mala drama. Kelpie iz Njemačke odlično je odradio traženje (a i poslušnost i prepreke prijašnjih dana), no ipak je u konačnici zaostao za Capom za samo 1 bod. I tako smo Cap i ja postali prvaci Svijeta!!! KOSSP "Zagreb" je osvojio prvo mjesto u ekipnom poretku (zahvaljujući još trećem mjestu Tanje s Miškom i 10. mjestu Tibora s Mavom). Mala Hrvatska je po prvi put došla na natjecanje i ostavila je sve gledatelje, znalce i natjecatelje u čudu.
Inače, organizacija natjecanja je bila vrhunska. Svi natjecatelji su bili izrazito srdačni i prijateljski raspoloženi. Cijelo ozračje natjecanja ostat će nam u najboljoj uspomeni.
I za kraj - hvala Bogu što mi je to omogućio, hvala svima koji su u nas vjerovali, hvala svima koji su nam u tome pomogli, hvala svima koji su nam čestitali i hvala Capu što je to s toliko veselja odradio.

Sara"

Što reći :-)

PRVI HRVATSKI SPASILAČKI ISPIT TRAŽENJA U PRIRODI
17/04/2005

U nedjelju, 17. travnja, naš je Klub organizirao prvi spasilački ispit u Hrvatskoj.
Drugom stupnju ispita (RH-FL/B) pristupila je Mirela s Mawlch Gunnom, a Sara i Cap su iskoristili ispit za pripremu za nastup na ovogodišanjem Svjetskom prvenstvo spasilačkih pasa. Vježbe poslušnosti i savladavanja prepreka i Sara i Mirela su bez problema savladale. Područje traženja bilo je prilično veliko i s mnogo gustog raslinja. Međutim, bez obzira na to, Gunna je uspješno pronašla svih 5 markiranata. Mirela i Gunna jedini su tim koji je ove nedjelje uspio položiti ispit drugog stupnja. Čestitamo!
Sara i Cap su vrlo kratkom vremenu pronašli 4 osobe, no preskočili su jednu jer se Sara prekratko zadržala na jednom manjem dijelu pretraživanog područja, koji Cap stoga nije detaljno istražio.

Mirela i Gunna obavljaju posljednje pripreme prije početka traženja

Cap preskače daljinsku prepreku

2004

[ Nazad na 'Rad i sport' ]