O nama


Sara
Alen

Kontakt

2008

SPASILAČKA AKCIJA U DONJOJ STUBICI
15/12/2007

U subotu, 15.12.2007. godine Sara i Cap su sudjelovali u akciji traženja osobe nestale u Donjoj Stubici (više).

Cap

SPASILAČKI ISPIT TRAŽENJA U RUŠEVINI
01-02/12/2007

U subotu i nedjelju, 01. i 02. prosinca 2007. godine, Sara je polagala ispite traženja u ruševini s Myf (RH-T/A, prvi stupanj) i s Capom (RH-T/B, drugi stupanj). Ispit se održavao u Zagrebu u organizaciji HUOPP-a, a sve ispitne discipline sudio je austrijski IRO sudac Gerd Thanner.

Sara i Myf

U subotu je Sara polagala s Myf. Na žalost Myf nije prošla na traženju, jer je našla samo jednu osobu. Drugu je osobu locirala i laganim cviljenjem Sari signalizirala gdje je, no kako nije lajala Sara nije mogla prijaviti nalazak i proći ispit. Markirant u drvenom zatvorenom sanduku očito bio preteško sakriven za neiskusnu Myf te kako ga nije mogla vidjeti ili barem imati jači dotok mirisa, nije se odlučila zadržati kraj tog skrivališta i lavežom potvrditi da ga je našla.
No kako je Myf traženje u ruševinama trenirala samo dva tjedna, sam problem s lociranjem je Saru manje ražalostio od lošeg intenziteta traženja i manjka žara u pretraživanju, koje je vjerujem posljedica nesigurnosti uslijed nove ruševine, ispitne situacije i (za Myf) teško sakrivenog markiranta. I poslušnost i prepreke je Myf odradila za izvrsnih 47/50 bodova. Sudac ju je pohvalio za jako motiviranu i preciznu izvedbu tog dijela ispita.

Cap savladava ljestve

U nedjelju je red došao na Capa. Cap je pak svoje traženje odradio briljantno. Sva tri sakrivena markiranta našao je u samo 3,5 minute (od dozvoljenih 30) i za to je dobio zasluženih 196/200 bodova. Intenzitet njegovog rada, brzina trka kojim je pretrčao sva tri kata i podrumsku prostoriju, ostavili su sve prisutne gledatelje u nevjerici. A usprkos ekstremnom žaru i brzini, sva tri markiranta pronađena su i oblajana precizno i ustrajno. Cap na ovom ispitu nije pokazao nikakve znakove problema s mikrolakacijom, što ga je u njegovoj mladenačkoj ruševinskoj karijeri znalo dosta mučiti. Čini se da su se tromjesečni kontinuirani ruševinski treninzi isplatili :-). Na poslušnosti su dobili 47 bodova. Na preprekama su dobili 45 bodova. Bodove su uglavnom gubili, jer Cap od uzbuđenja nije do kraja sjeo ispred nekih od prepreka. Njegov agility duh je prevladao njegov posluh, no tko bi mu nakon onako prekrasnog traženja mogao išta zamjeriti :-).

Sara čeka na svoj red

SPASILAČKI ISPIT TRAŽENJA U PRIRODI - NOVA GORICA
18/11/2007

U nedjelju je Sara s Myf išla polagati ispit traženja u prirodi (RH-FL/A) u susjednu Sloveniju. Ispitu su pristupili i Mawlch Loch i Lynn - 18 mjesečni brat i sestra iz Pipinog drugog legla. Loch i Lynn su u zadanom vremenu pronašli obje osobe te su položili discipline savladavanja prepreka i poslušnosti. Iskrene čestitke!

Darja i Lynn

Sara i Myf nisu uspjele proći na traženju. Myf je prvog markiranta našla bez većih problema, no na žalost drugog markiranta nije uspjela naći. Iz Sari nejasnih razloga, Myf na jednom mjestu (gdje je naravno bio markirant!) nikako nije željela otići u dubinu terena preko jedne male uzbrdice. Da nije stvar bila u umoru, potvrđuje činjenica da ju je Sara na paralelnu stranu (na istom mjestu ali u drugu stranu) uspjela poslati čak i van zadanog područja. Sve u svemu, Sara i Myf su puno trenirale i Sara je bila dosta razočarana zbog iznenađujuće nemogućnosti da Myf usmjeri gdje je naumila, ali i zbog Myfičinog tempa koji je bio 60% od onog na treningu. Poslušnost i prepreke su očekivano položile (posušnost 41, a prepreke 47 bodova).

SPASILAČKI ISPIT TRAŽENJA U RUŠEVINI
17/11/2007

U organizaciji našeg Kluba, 17.11.2007. godine održao se ispit traženja u ruševini (RH-T/A) na koji je Sara izašla s Capom.
Ispit se održavao u podrumskom skladištu HRT-a. Prostor je bio veličine oko 600 m2 i glavni problem je za pse predstavljala činjenica da je ventilacija bila vrlo slaba pa je mikrolokacija zbog toga bila otežana. Prvog je markiranta Cap našao vrlo brzo i po lavežu je Sara odmah znala da je Cap siguran da je markirant upravo tamo (što u ruševini često nije slučaj, jer pas ne može doći skroz do markiranta). Markirant je bio u mračnoj prostoriji u rupi dubokoj oko 2 m. Ubrzo nakon prvog laveža Cap se oglasio u drugoj prostoriji. Ovaj put lavež je bio više isprekidan i Sara nije bila sigurna da li je Cap baš našao osobu ili samo zaostali miris od prošlih skrivanja. S obzirom da su bili tek na 6-7 minuti od dozvoljenih 15, odlučila je pretražiti ostatak ruševine i tek na kraju pustiti Capa opet u tu prostoriju i provjeriti da li tamo koga ima. Kako u drugim dijelovima Cap nikoga nije našao, a u onoj istoj prostoriji je i dalje uporno lajao Sara je prijavila pronalazak. Cap je lajao intenzivno i odlučno s prednjim šapama naslonjenim na zid koji je imao veliku rupu u sebi. Sara se popela ljestvama uz zid da s lampom pogleda u unutrašnjost te rupe, no tamo nikoga nije bilo. Kako je vidjela da je Cap uvjeren da je tu netko, malo se osvrnula oko sebe i na suprotnom zidu ugledala skrivalište u kojem je bio markirant. Sudac je ovaj pronalazak priznao, jer je uslijed strujanja zraka najveći izvor mirisa, koji se širio preko zidova bio na zidu gdje je Cap lajao, a kako smo timskim radom markiranta pronašli u neposrednoj blizini, dobili smo i odličnih 187 bodova za traženje. Poslušnost i prepreke održavali su se u jako teškim snježnim uvjetima, no ni to nije utjecalo na Capovu koncentraciju pa su dobili 44 bodova na poslušnosti i 46 bodova na preprekama.

Darko i Asja savladavaju neprijatni materijal

SPASILAČKI ISPITI I NATJECANJE TRAŽENJA U PRIRODI
24/03/2007

Od jeseni prošle godine, kad je Vilim malo narastao, Sara je ponovo počela trenirati spasioce. Na treninge je krenula s Myf. U planu za ovu godinu je da Myf položi barem jedan spasilački ispit i postane naš novi spasilački pas. No, s obzirom na to da je Myf bila skotna i trenutačno ima štene, Sara je odlučila malo u kondiciju vratiti svog šampiona Capa.
U nedjelju, 24.03.2007., naš je Klub organizirao ispite i natjecanje traženja u prirodi. S obzirom da se natjecanje održalo da bliže ne može, i da Sara ima u planu ove godine sudjelovati s Capom na minimalno dvije spasilačke manifestacije (kako bi i dalje ostala dio klupskog spasilačkog tima), prijavila se na natjecanje. Sara na natjecanje nije išla s velikim očekivanjima, jer je s Capom bila na svega 5-6 treninga traženja, a što je još važnije ni sama se baš nije osjećala u super spasilačkoj formi. Ipak je od zadnjeg natjecanja prošlo preko 20 mjeseci. I tako došao je dan natjecanja. Prvo je na rasporedu bilo traženje. Kako traženje Sari uvijek predstavlja najveći izazov, bila je sretna da će se prvo riješiti tog „stresa“. Traženje je bilo u šumi pokraj Jezdovečkog odvojka u blizini Savskog nasipa. Šuma je bila kao stvorena za natjecanje. Kroz cijelo područje pretraživanja išao je šumski putić po kojem se vodič morao kretati. Prvih 200 m šume bilo je jako gusto i neprohodno, a zadnja trećina šume bila je prohodnija, no tlo je bilo prekriveno medvjeđim lukom (Alium ursinum), čiji je smrad i vodičima bio intenzivan, a kamoli psima. Vrijeme je bilo odlično za rad. Temperatura je bila oko 10 supnjeva C i nije bilo sparno. No, nije bilo vjetra pa su psi stvarno morali pretrčati cijelo područje kako bi uhvatili miris. Sara se prijavila slovenskom sucu g. Stanovniku i traženje je moglo krenuti. Cap je bio koncentriran i spreman jurnuti u traženje. Čim mu je Sara prevukla ogrlicu preko glave i rekla „traži“ krenuo je kao lud u gustiš. Većinu vremena Sara ga nije ni čula ni vidjela, jer je raslinje bilo stvarno gusto i nakon početnih 5-6 metara pas se gubio iz vidika. Sara je dosta vremena potrošila na sam početak pretraživanog područja, jer je sumnjala da bi tamo mogao biti sakriven markirant. To je naime jedno od kritičnih mjesta, jer vodiči često u žurbi ne pretraže dovoljno taj dio, a psi kasnije u traženju toliko se udalje od početnog ruba da više nema šanse da uhvate miris tamo sakrivenog markiranta. Međutim, tu nije nikoga bilo. Prvi lavež Sara je čula negdje na 80-om metru puteljka. Kroz stvarno neprohodni gustiš jedva se provukla do markirantice. Markirantica je u šali rekla da bi se stvarno zabrinula da ju nismo našli, jer ju prošla dva psa nisu pronašla. Kad se vraćala od markiranta Sara se bila doslovno izgubila u tom žbunju i povijušama i u jednom trenutku je čak viknula vođi terena da joj se javi kako bi pronašla put. Međutim, srećom je uskoro ugledala jaknu jednog od pomagača i znala je u kojem smjeru trčati da se vrati na mjesto od kuda opet može pustiti Capa u traženje. Drugog su markiranta našli negdje iza 250-tog metra. Bila je to markirantica koja je ležala dobro sakrivena u zaklonu iza jednog stabla u medvjeđem luku. Nakon drugog nađenog markiranta Sara je imala osjećaj da je možda nekoga propustila, jer je kraj područja bio jako blizu, a još jedna osoba nije bila nađena. Sucu je rekla da ukoliko je netko ostao za njima da će prekinuti traženje kako ne bi nepotrebno umarala Capa i trošila vrijeme za druge natjecatelje. Međutim, sudac je rekao neka nastavi. I tako je Sara pustila Capa u daljnje traženje i u predzadnjoj minuti našli su i zadnjeg markiranta. Sara je bila presretna, Cap prilično umoran, no na Sarinu veliku radost nije izgledao potpuno smoždeno ili kao da ga zeza njegov displazični kuk. Za izvedbu traženja dobili su odličnih 198 od mogućih 200 bodova :-). Sudac je očito bio zadovoljan Capovom vodljivošću, samostalnošću i već poznatom oduševljenošću radom. Bodove su izgubili, jer jedan dio područja prebrzo prohodan bez da ga je Cap sistematski pretražio.
Slijedeća disciplina bila je poslušnost. Poslušnost je sudila mlada slovenska sutkinja Jerneja. Dobili su 48/50 bodova. Bodovima je Sara jako zadovoljna. Pola boda su Cap i Sara izgubili na jednom presporom Capovom posjedanju te na dodatnoj vizualnoj komandi kod vježbe „puzanja“ uz vodiča. Još jedan bod su izgubili jer se Cap prilikom pucnja u vježbi „sjedi u hodu“, trznuo i tako reagirao na pucanj. Sara bi si odsudila još nekoliko gubitaka koncentracije kod prolaska kroz grupu, no kako je Cap ostao uz nogu očito im sutkinja to nije zamjerila.
Zadnju disciplinu savladavanja prepreka su Sara i Cap odradili za 47/50 bodova. Po bod su izgubili, jer je Cap s jednog stola skočio prije nego ga je Sara pozvala, zatim se kod prelaska preko neprijatnog materijala jednom previše udaljio od Sarine noge te je u vježbi nošenja psa Sara zabunom Capa pozvala u frontalni položaj umjesto odmah uz nogu.
Na natjecanju je sudjelovalo 13 natjecatelja iz Hrvatske i Slovenije. Borba za postolje je bila jako napeta jer su svi hrvatski i jedan slovenski pas imali vrlo visoke bodove na traženju. Tako da su na kraju presuđivali bodovi dobiveni na vježbama poslušnosti i savladavanja prepreka. Konačnim zbrojem bodova Cap je bio pobjednik, a na drugom i trećem mjestu su njegove nećakinje Mona Bartolovi Dvori (kćer Capove sestre Cal) i Mawlch Gunna (kćer Capove sestre Cass). I tako su KOSSPovci (premda je i njima šuma bila sasvim nova i nepoznata) odnijeli sva tri pehara i ponovo pokazali da su odlični spasioci sa super psima :-).

2006

[ Nazad na 'Rad i sport' ]